Nojeva barka doma "Marinović Žarka"

Skupljeni s brda s dola
po jedno od svake vrste
ovde normalne možeš prebrojati na prste.
Kad prolaziš kroz Zemun tebra,
videćeš gde se svi krste,
ispred doma, u gornjem delu grada,
ne to svetilište nije, to je mesto orgija, jada i totalnog pada.

U njemu žive stvorenja razna,
iz svih krajeva lepe nam Srbije,
svi drugačiji al' svima štrebanje najveća je kazna,
lakše podnose kad ih neko bije.
Od štrebanja ni po jada, tu se samo pije,
ko ne cugnu od naše radže taj normalan nije.
Cure bale, sklopiše se oči, vreme je da se spije.

I tako iz dana u dan,
otrovane od alkohola ujutru nas hvata san.

Ne, nismo svi isti,
razne su nam doze,
pročitajte na narednoj listi
ove naše šklopocije od drame, poezije i proze...

MAJA:
Pa makar nedelju dana ne jela hleba
nešto da kaže mora,
čupavom punđom gega se i vreba,
naša "matica smora"

UGI:
Don Žuana reinkarnacija treća,
dve trećine dana spava, jednu od stvarnosti beži,
kad se ošiša na glavu mu nabijena vreća,
jadan ni ne stigne da zucne, već mu svi viču "Zaveži!!!"

To be continued :)